Luka, prva “Kotorska Maca”

od April King, suosnivačica

Prvo jutro u Kotoru probudili smo se uz grmljavinu i pljuskove. Ponijevši kafu na natkrivenu verandu apartmana, pronašli smo malog mačka koja se udobno smjestio na jednu od tapaciranih stolica, dotjerujući se da se osuši. Čim je shvatio da je još uvijek dobrodošao na klupi, smjestio se i uživao u pažnji i ogrebotinama uha dok smo gledali munje na nebu. Kasnije smo saznali da se zvao Luka (eng. Port), što na jezicima ovog dijela Balkana znači “luka”.

Luka je bio mladi macan s bijelim “smokingom”. Bio je vrlo mršav, sa krastama i čirevima. Buve su mu se uvukle po cijelom tijelu – u oči, nos i usta, preko trbuha. I bio je jako gladan, pa smo ga naravno nahranili. Koliko god uživao u pažnji, češkanju i hrani, bio je vrlo pristojan jer nije pokušao upasti u kuću!

Kad je pljusak prestao, moji prijatelji i ja krenuli smo u istraživanje Kotora. Prije putovanja razradila sam plan: posjetiti razne trgovine u kojima se prikuplja novac za ulične mačke u Starom Gradu i vidjeti kako bih se mogla uključiti u njihove programe sterilizacije. Donirala bih na licu mjesta, umjesto da kupujem poklone i suvenire za ponijeti kući. I smislila bih kako bih mogla pomoći u prikupljanju sredstava ili resursima kad se vratim kući.

Jedna fina, dobro reklamirana trgovina nije znala ništa o sterilizaciji mačaka. Rekli su mi da novac koji je doniran ide za hranu, ali da mi oni žele samo prodavati stvari. Sljedeće mjesto, ista priča ….

Ali onda sam stigla u malu suvenirnicu preplavljenu stvarnim, živim mačićima i mačkama. Upoznala sam vlasnicu Danijelu i dugo smo razgovarali  o njenim naporima da steriliše mačke i preprekama s kojima se susretala. Ona je bila Ta! Bavila se tim poslom! Shvatila je! Napokon, našla sam srodnu dušu i ekspert-damu za mačke!!

Danijela mi je posudila nosač za mačke ne trepnuvši okom niti tražeći zalog, kako bi Luka mogao sigurno otići kod veterinara na kastraciju. BILA SAM TAKO sretna i laknulo mi je, ali vrijeme je isticalo tokom naše dvodnevne posjete Kotoru, a još uvijek nisam pronašla organizovanu grupu koja bi pokrenula projekat sterilizacije / kastracije.

Predstavljamo našu divnu Airbnb domaćicu. Nije željela da je se javno predstavi, jer BILO KOJA povezanost s pomaganjem uličnim mačkama u Kotoru sinonim je za LUDU DAMU-MAČKU. Poslala sam joj poruku, izvinjavajući se, i s olakšanjem sam saznala da zna za Luku i da je spremna da ga povede svom porodičnom veterinaru na kastraciju! Još bolje, pozvala je sestru iz Podgorice da već te večeri dođe da se upoznamo!

Tako sam upoznala dvije divne sestre, obje zabrinute za kotorske mačke. Jedna je već pokušala razgovarati s gradonačelnikom; druga, ispostavilo se, već je volontirala i prikupljala sredstva za USP program u Portoriku. Obje su bile potpuno svjesne prepreka ovakvom programu – vlada, veterinari, apatična javnost – ali … postigli smo dogovor da prikupimo sredstva za pomoć Danijeli da steriliše 10 mačaka oko svoje male trgovine … pa da vidimo šta će se dalje događati.

Porodični veterinar sestara, dr. Relja Ćetković, pristao je da steriliše i kastrira mačke uz znatan popust u odnosu na cijene koje je utvrdila Veterinarska komora u Crnoj Gori. Poznat kao “Relja” u cijelom mjestui, kasnije smo saznali za njegovu dugogodišnju saosjećajnost i velikodušnost prema životinjama u zajednici kojima je potrebna briga.

Nakon sterilizacije mačaka oko Airbnba, sve je usporilo do puzanja. Imajući samo jednog lokalnog stanovnika koji je tiho širio vijest o besplatnoj sterilizaciji, sporo su stizale mačke za sterilizaciju. Prikupilo se više sredstava, ali su ostala neiskorištena … sve dok Relji nismo rekli o svojoj namjeri da nastavimo ovaj program kastracije i o našoj frustraciji što se sredstva ne koriste.

Uključivanje Relje u našu veću viziju i kako to podijeliti sa zajednicom, bilo je ono što je istinski pokrenulo Kotor Kitties! Razgovarajući o programskim modelima za široku sterilizaciju, bio je strastveni zagovornik lokalnih veterinara koji uče tehnike i sam je predstavio model za nacionalni program sterilizacije velikog opsega.

Relja je objasnio da je Crna Gora mala zemlja, koja je blagoslovena velikim brojem dobro raspoređenih veterinarskih klinika, jer farmeri trebaju brigu o svojim životinjama. Uključivanjem veterinara za male životinje  i obučavanjem poštenih, vještih i marljivih veterinara za velikae životinje, mogli bismo izbjeći potrebu za velikim centralizovanim programom ili za veterinarima iz inostranstva koji vode velike “kastracione organizacije” (“spayathon”).

Do kraja 2018. godine 39 mačaka je sterilisano ili kastrirano, a Kotor Kitties dodala je drugog veterinara, dr. Mariju Georgievu, iz RoyalVet-a, koja je radila mali broj sterilizacija u Podgorici.

U januaru 2019. održali smo svoj prvi cjeloviti “Dan Kastracije” u Kotoru. Relja je pozvao svog prijatelja i kolegu dr. Nebojšu Goraševića da pomogne kako bi se stvari odvijale bez problema. Naš “Dinamični Duo” za kastracije i sterilizacije obradio je 57 mačaka u 2 dana, a Kotor Kitties ubrzo nakon toga dodao je dr. Goraševića kao jednog od naših veterinara.