Volonterka Julija Ermakova dijeli svoje iskustvo hvatanja u zamku. (TNR)
Odakle početi ako nemate iskustva sa zamkom?
Bolje je ako imate lokalnog partnera. Imala sam ih četvoro i jako sam im zahvalna. Unaprijed smo planirali mjesta u kojima živi mnogo mačaka ili smo obišli mještane koji hrane ulične životinje.Sastajali smo se ujutro, u 7: 00-7: 30, dok je na ulicama još bilo malo ljudi, a životinje su bile gladne. Odabrali smo mirno mjesto (po mogućnosti daleko od pješačke staze).
Dno zamke bilo je prekriveno novinama, a hrana je stavljana na stazu u malim komadima koji su vodili od ulaza u zamku, ali s glavnim dijelom u dubini zamke, gdje se nalazio tanjir za putovanje. Treba smjestiti glavni dio hrane iza tanjira za putovanje, tako da ga životinja mora nagaziti da dođe do hrane. Tada bismo se udaljili, kako životinji ne bismo smetali, i strpljivo čekali.
Čim se papučica aktivira i vrata spuste, odmah trebate potpuno prekriti kavez peškirom, tako da se životinja smiri i ne lupa po kavezu. Neke životinje u nosačima predali su nam lokalni stanovnici i bile su toliko pitome da smo ih mogli uhvatiti rukama.
Nakon operacije, držala sam ulične životinje u zamci još 24 sata u svom stanu. Stavila sam vodu i hranu u zamku prije nego što se životinja probudila, a zatim je pustila na potpuno isto mjesto na kojem je životinja uhvaćena.
Zato preporučujem prilikom odvođenja životinje iz klinike da provjerite pouzdanost nosača ili zamke i, u slučaju najmanje sumnje, čvrsto ih popravite trakom, kao što je prikazano na fotografiji.
Nakon operacije, moji partneri i ja posmatrali smo životinje na ulici. Vidjeli smo da životinje nisu imale poteškoća i ponašale su se uobičajeno.
NAPOMENA: Julija je sprovela metod Uhvati-Steriliši-Pusti (USP) nad skoro 60 mačaka tokom svog odmora u Crnoj Gori. Kaže da će se toga uvijek sjećati s osjećajem velikog zadovoljstva da je uradila nešto posebno važno u životu!