Rawnie shared this special memory ofje podelila ovo posebno sećanje na Monty

U novembru 2019. godine našla sam se u Crnoj Gori, putujući po Evropi. To nije bio moj plan, ali ovo je tako lijepa zemlja. Došla je oluja i rezervisala sam trajekt za jug Italije, ali trajekt je otkazan zbog oluje. Pronašla sam sigurno mjesto 3 dana dok trajekt ponovo nije krenuo.

Ujutro 4. novembra otvorila sam svoj kombi i nisam primijetila kako se uvlači mala siva kuglica paperja. Imam terijere i oboje mrzimo mačke, ali on je stao na zemlju i počeo jesti njihovu hranu. Tri dana nije odlazio, spavao na mom krevetu i krao hranu. Bio je pun buva, ušnih grinja, zaraženog oka i baš tako mali. Imao je i opekotinu na uhu. Vjerujem da je to bilo od cigarete. Znala sam da sam rezervisala trajekt i legalno on nije smio biti na njemu. Ali zaljubila sam se u ovo stvorenje pa sam ga noću prošvercovala trajektom u Italiju.

Pravo kod veterinara gdje sam saznala da ima 8 nedjelja i samo 400 grama. Veterinar je objasnio da se ne bih trebala previše vezati jer nije u sjajnoj formi. Jeo je kao konj, pa sam osjećala da je borac. Svakodnevno je rastao i jačao i imao je dva psa brata da ga čuvaju.

Od malih nogu bio je autsajder. Bio je divlji i trebao je imati slobodu, ali sam ga i ja vodila, a on je ponosno sjedio na mom desnom ramenu kad je bio vezan ili nije bio siguran. S drugim kamperima gdje je otprilike imao lošu naviku da ide u pohod na  krađu hrane i jednom je napao francusku mačku tri puta veću od sebe koju je pretukao na sramotu svojih vlasnika.

Putovao je kroz Italiju, Francusku, Španiju, Gibraltar (njegovi prvi koraci na britanskom tlu), Portugal, unazad kroz Španiju i Francusku do Engleske, Velsa i Škotske. Penjao se na planine, šume i putovao kajakom – ono što je volio. Tokom svog života privukao je mnoge ljude koji bi se zaljubili u njega.

Volio je svoj kombi život i nije volio kuće. Planirala sam mjesto barem jednom sedmično gdje bi mogao biti slobodan i biti prosto mačka. Često su ga pronalazili zaglavljenog na drveću i trebao je pomoć puno čak i na samo metar i po od zemlje. Imao je nadimak trapava mačka, jer nije bio sjajan u mačjim stvarima i često je padao sa stvari ili nije mogao visoko skočiti. To je bio izraz umiljatosti. Volio je planinarske šetnje i bio je vođen samo zbog pasa, ne zato što nisam mislila da nije u mogućnosti da ide slobodno.

Dane je provodio igrajući se sa svojim najboljim prijateljem Milom, kradući hranu od koje mu je najdraža hljeb, jedini put kad ste vidjeli njegovu divlju stranu. Istražujući ruševine i dvorce, penjao se na planine ohrabrujući ljude koji se muče nakon što bi vidjeli mačku kako to radi. Upoznao je ljude iz cijelog svijeta i jednostavno je volio život. Bio je srećan, zdrav i uvijek punog trbuha. Uvijek je bio mali, samo 3,2 kg, ali imao je stav lava. Zna se da je imao njemačke ovčare pod svojim nadzorom, ali nikada nije bio gadan, niti jednom ih nije ugrizao ili ogrebao. Bio je tako lijepa duša.

Prošle jeseni, 15. oktobra, bio je pušten nakon što je već dva dana bio zatvoren. Budući napolju, penjao se na drveće i tamo uvatioo nekoliko miševa, a ja sam mislila da je na sigurnom. Put je bio udaljen više od 100 metara i nikada nije išao blizu puteva. Pozvala ga  unutra i normalno bi Monty došao punom parom, ali nema Montyja. Srećom imao je uključen treker i izašla sam očekujući da izvučem ljestve za spasilačku misiju Montyja, ali bez sreće. Udario ga je automobil i bez tragača bilo bi ga teško pronaći. Bilo je jasno da je istog trenutka umro, što je jedina utjeha koju sam mogla imati.

Nikada neću saznati šta ga je tamo odvelo jer se jako bojao automobila. Mogu samo pomisliti da je to bilo nešto zabavno. Opraštala sam se optužujući sebe, ali jedino što sam mogla učiniti bilo je bilo da ga stalno vežem. Ali to nije život za mačku, a od 1 kg težine bio je pušten na mnogim mjestima.

Došao je u moj život poput svjetlosti. Uvijek sam voljela mačke, ali uvijek sam bila tip za  psa. Ali sada sam oboje i jako mi nedostaje moj mačkapas. Proživio je svojih devet života u 9 zemalja, kraj dočekao u Francuskoj u nacionalnoj šumi Marais Poitevin, gdje sam ga i sahranila. (Inače radim kremiranje za svoje kućne ljubimce, ali to nije bila opcija zbog Kovida i nemogućnosti da budem tamo). Nisam imala kramp tako da sam rukama iskopala prekrasno odmorište na kojem ima miševe za hvatanje, drveće za penjanje i druge kampere, tako da će imati društvo u zaštićenom dijelu zemlje, tako da ga nikada neće uznemiravati. Pridružio se mojim putovanjima i nažalost ostao na mojim putovanjima, ostavljajući rupu u mom srcu.

Dao mi je novi pogled na život:

• Rizikujte
• Jedite sve što vas čini sretnim
• Budite hrabri
• Imajte rame na koje se možete osloniti
• Budite otvoreni i ljubazni prema svima

Nadam se da će donacija pomoći drugim mačkama iz njegove vlastite zemlje da iskuse ljubav i pružiti im priliku da ojačaju i dobiju domove i njegu koju zaslužuju. Kako po mom mišljenju najbolje mačke dolaze iz Crne Gore i bez pomoći mnogi neće dobiti priliku za život koju je dobila moja Crna Gora. Živio je život o kojem su mnogi ljudi mogli samo sanjati, a poželio je da to bude mnogo godina, a ne samo jedan.

Nisam mogla vjerovati koliko  je ljudi  dirnuo širom svijeta. Ljudi koje nikada nisam upoznala, paleći mu svijeće iz SAD-a, Australije i nekih zemalja, nikada nisam čula da šalju ljubav i daju mi ​​do znanja da ih je nasmijao u vremenu u kojem je bilo teško pronaći nešto zbog čega bi se nasmiješili u ovom svijetu.